Ivan Kukuljević Sakcinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska

Poezija in dramatika / Dramatika / Domača branja

Juran i Sofija ili Turci kod Siska Ivan Kukuljević Sakcinski

Najpoznatije Kukuljevićevo dramsko djelo je povijesna tragedija "Juran i Sofija ili Turci kod Siska" (1839).

Lastnost	Vrednost
Založba	Bulaja
Zbirka	elektire
Leto izdaje	2013
Jezik	hrvaški
Tip datoteke	epub
ISBN	9789533282534

Izvodov na voljo:

Prost
Prost
Prost
Zaseden

Še 3 dni 35 min in 6 sekund

Ivan Kukuljević Sakcinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska

Kupi

Dolg opis

Najpoznatije Kukuljevićevo dramsko djelo je povijesna tragedija Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839). Premda se kasnije dokazalo da nije u potpunosti izvorna - nastala je na temelju drame njemačkoga autora L. Gindla, voditelja jedne njemačke glumačke družine koja je putovala Austrijom i nastupala i kod nas, a osim toga isprva je napisana na njemačkom i potom prevedena na hrvatski - iznimno je značajna kao prva preporodna štokavska drama. Iste godine kad je objavljena, izvela ju je amaterska glumačka u Sisku, a godinu dana kasnije u Zagrebu, u kazališnoj zgradi na Markovom trgu, izvodi je Domorodno teatralno društvo, što je početak novoga hrvatskog kazališta. Kukuljevićevi uzori su kasnoromantičarski njemački dramatičari (Schiller, Körner, Kotzebue), čija je djela gledao u Beču. Kao i kod povijesnih drama drugih njegovih istomišljenika, i Kukuljevićevu je u drami najvažnije domoljublje i promicanje politike i ideja nacionalnog pokreta.

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) hrvatski je povjesničar, književnik, bibliograf i političar. Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U Hrvatskome saboru održao je 2. V. 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajući da se on uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj. Osnovao je Društvo za povjestnicu jugoslavensku (1850.), u kojem je bio tajnik i predsjednik. Od 1861. do 1867. bio je veliki župan Zagrebačke županije, a 1865–67. i banski namjesnik. Jedan je od osnivača Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku I. Mažuranića. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, Grčkoj i Italiji (1854., 1856–57. i 1873) i prikupljao građu za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine.