Zvonimir Majdak : Krevet

Sodobni romani (20. in 21. st.)

Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 1990. godine „... Fabijan, iskreno govoreći, nije očekivao da će sve ići tako glatko, imajući na umu krevete po hodnicima, pretrpane sobe, mjesece čekanja o kojima je govorio Majstorović. On bi bio zadovoljan i s obećanjem da će postelja, možda, biti slobodna za tjedan, dva. Nije li bez uspjeha obišao sve klinike? Zar je i majstor nekim čudom saznao za njegovo moralno posrnuće? I on ga se kloni. Žrtvovao je svoj stol samo da ne bude viđen s profesorom Fabijanom Torbarom, hrvatskim akademskim građaninom i intelektualcem koji prodaje bolničke krevete svoje ljubavnice... Ispočetka nije išlo glatko. Strepio je da će odmah na prvom koraku, u prvom pokušaju, biti raskrinkan. Fabijan se ustručavao pristupiti pacijentima, povesti nevezani razgovor i ispipati što ih muči. Valjalo je u mnoštvu prepoznati nemoćne, prepuštene na milost i nemilost liječnika i činovnika, kojih je izraz očaja na licu govorio da se nemaju kome obratiti. Fabijan se pojavljivao iza stupa, prikradao iz prikrajka i davao naslutiti kako ima rješenja. Osobito povjerenje iskazivali su ljudi iz provincije. Predavali su mu se u ruke. Uzimao je njihovu adresu s obećanjem da će im dopisnicom javiti kad, gdje i kojega dana da dođu u Zagreb, u bolnicu, gdje će ih čekati krevet ili mjesto u redu za specijalistički pregled...“